Staro za novo

Kad je Marshal McLuhan izjavio da svijet postaje „globalno selo“ kao da je govorio upravo o našoj svakodnevici.

S društvenim mrežama, portalima i pametnim telefonima stvari koje nam najviše privlače pažnju su one iz naše najbliže okolice. Tako su nam interesi i vijesti postali naši prijatelji – informiramo se (više no ikada) gdje su, što rade s kim se druže… Doslovno kao da im „virimo“ kroz prozor njihove osobnosti i intime.

No, ono što nam je danas postalo već normalno, je li uvijek bilo tako? – barem što se medija tiče?

 

Prva udarna medijska promjena koja se dogodila je izum telegrafa. Vijesti su tako „žicama koje pjevaju“ mogle obići cijeli svijet u 24 sata dok je prije za takvo što trebala i godina dana. Nije ni čudo da su pljačkaši u kaubojskim filmovima kao prvu stvar nakon pljačke preciznim hitcima iz pištolja prekidali žice telegrafa sprječavajući tako širenje vijesti. Teoretičari su rekli kako je telegraf ustvari smanjio svijet. U 24 sata sada vam je cijeli svijet bio na dlanu – mogli ste saznati ishode utakmice od večer prije s drugog kraja svijeta, što je do tada bilo nezamislivo.

Idući medijski iskorak – radio – je dodatno “smanjio svijet” svojim direktnim prijenosima, govorima javnih ličnosti i sl. Njegova brzina i propinjanje frekvencijama dolazili su u trenu u naše domove, na radna mjesta, automobile… On je širio ideologije, pratio ratove, pomorce i trendove te ga i dan danas, nakon stoljeća emitiranja pamtimo kao najbrži medij.

U eri televizije pažnja su nam postala svakorazna “kulturna čuda” iz cijelog svijeta. Preko TV ekrana u udobnosti svog dnevnog boravka mogli smo proputovati cijeli svijet, vidjeti sjeverni pol, zaroniti u oceane, vidjeti Elvisa, dodjelu Oscara, navijati na utakmicama u Brazilu, gledati izlazak sunca u Japanu… Eri televizije, kažu stručnjaci najviše dugujemo fenomen zvijezda, jer je upravo televizija određivala tko je popularan a tko ne. Izjava „prvi dojam stječe se samo jedanput“ u televizijskoj eri dobila je svoje istinsko značenje jer je medijska prezentacija u jednu ruku izuzetno moćna, a u drugu rigorozna jer ne daje drugu priliku što se utiska tiče te. Medijska prezentacija, iako površna, bila je dovoljna za stjecanje mišljenja o određenim ljudima, pa čak i za zaljubljivanje u tu očaravajuću sliku magičnog televizijskog zrcala.

Danas, u eri interneta svatko od nas može se pronaći u proročanstvu Andyja Warhola da sada dobivamo svojih 5 minuta slave. Na portalima dajemo “mudre” komentare, na blogovima dijelimo svoje misli i stavove, na društvenim mrežama stavljamo svoje interese i najljepše fotografije (a brišemo one manje lijepe). Ta nam je platforma omogućila da komuniciramo s omiljenim zvijezdama i idolima, ali i da sami postajemo iste brže nego ikada do sada. Možemo na ovom putu kroz medijsku evoluciju zaključiti kako nam prisna komunikacija vezana za zajedničke interese najviše odgovara, poput razgovora s prijateljima ili obitelji. Doveli smo cijeli svijet na zaslon svog telefona i nosimo ih poput „kutije za sne“ svugdje gdje idemo. Teško je reći da je sa današnjim medijima taj proces završio jer ako smo išta naučili o tehnologiji jest da se ona konstantno razvija. Pristaje nam čekati i prilagoditi se novim izazovima.

Koja su vaša predviđanja?